1808. Nevva ibn
Seman, r.a., veli: “Jedno jutro Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio je o
Dedžalu. Spuštao je i dizao svoj glas o njemu, (pridajući tome važnost) tako da
smo zamišljali da je Dedžal u palmoviku nedaleko od Medine. Pošto smo otišli
kod njega, on primijeti na nama to, pa reče: ‘Šta je vama?’
Mi rekosmo:
‘Allahov Poslaniče, ti si govorio o Dedžalu jutros, pa si dizao i spuštao glas,
tako da smo mi mislili da je on negdje nedaleko od Medine.’
Poslanik reče: ‘Od
drugog se ja bojim za vas. Ako on izađe, a ja budem među vama, ja ću vas od
njega zaštititi, a ako mene ne bude među vama, onda je svaki čovjek sam sebi
branitelj, a Allah je zastupnik moj i svakog muslimana. Dedžal je mladić
kudrave kose,
njegovo oko je
prazno i mrtvo (slijep je u jedno oko). Kao da ga ja upoređujem s Abdul- -
Uzzom, sinom Katanovim (Uzza je bio kurejški idol, ženski idol). Ko ga od vas
dočeka, neka prouči početne ajete sure “Kehfa”. On će izaći na put između Šama
i Iraka, pa će odvraćati desno i lijevo (od Pravog puta). O Allahovi robovi,
budite čvrsti!’
Mi tada rekosmo:
‘Allahov Poslaniče, a koliko će on boraviti na Zemlji?’
Poslanik reče:
‘Četrdeset dana! Jedan dan će biti kao godina, jedan kao mjesec, jedan kao
sedmica, a ostali dani će biti dani obični, vaši.’
Mi rekosmo:
‘Allahov Poslaniče, taj dan koji će biti kao godina, hoće li nam biti dovoljan
u njemu namaz jednog običnog dana?’
Poslanik reče:
‘Ne, nego mu odredite vrijeme.’
Mi rekosmo:
‘Allahov Poslaniče, a kako će se brzo kretati po zemlji?’
Poslanik reče:
‘Kao kiša koju vjetar tjera. On će doći jednoj grupi ljudi, pa će ih pozvati,
pa će mu oni vjerovati i odazvati mu se. On će narediti zemlji pa će kišu liti,
a zemlja će plodove davati. Stada će se više napasati i ugojiti i davat će više
mlijeka. A zatim će doći narodu, pa će ih zvati, a oni će ga odbiti. Neće
prihvatiti njegove riječi, pa će se on vratiti od njih. Oni će osvanuti
ogoljeni, a u njihovim rukama neće bit ništa od njihove imovine. Onda će naići
period ruševina, pa će im reći: ‘Izbacujte svoja blaga.’ Pa će za njima ići i
pratiti ga blago razvalina (starih gradova), kao što pčele prate maticu. A
zatim će pozvati jednog čovjeka, mladića, pa će ga udariti svojom sabljom i
rastavit će ga na dva dijela, kao što čine strijelci (dok udaraju svezanog), a
onda će ga pozvati, pa će se odazvati, a njegovo lice će sjati od smijeha. Dok
on bude tako radio, Allah će poslati Mesiha, sina Merjemina, a.s., pa će sići
na bijelu Munaru, u istočnoj strani Damaska, između dvije žuto-bijele munare, a
ruke će držati na krilima dva meleka. Kada pogne svoju glavu, kapi vode će mu
kapati, a kad digne, onda će mu teći kao zrna bisera. Koji god kafir osjeti
njegov dah, neće ostati živ. Njegov će dah dosezati dokle doseže njegov pogled.
Pa će tražiti Dedžala dok ga ne nađe na vratima Ludda, gdje će ga ubiti.
Poslije toga doći će Isa, a.s., ljudima koje je Allah sačuvao od Dedžala, pa će
im potrti njihova lica i saopćit će im njihove deredže u Džennetu. Dok bude
tako činio, Allah će objaviti Isau, a.s.:
‘Izveo sam Ja
robove Moje, protiv kojih se niko neće moći boriti, pa skloni ti robove Moje na
Tur.’
A onda će Allah
izvesti Jedžudža i Medžudža, koji će navaliti sa svih strana. Iza svake humke
pješčane će se spuštati do jezera Taberija. Prvi od njih će mu svu vodu popiti,
a kad dođu zadnji, reći će: ‘Ovdje je nekad bila voda.’
Isa, a.s., i
njegovo društvo će biti zatečeni u teškoj neprilici, da će jedna volovska glava
biti vrednija od stotinu zlatnika vama danas. Allahov Poslanik, Isa, a.s., i
njegovo društvo težit će da idu Allahu. Allah će poslati na Jedžudža i Medžudža
i njihove vratove crve, pa će osvanuti svi, kao jedan, usmrćeni. Zatim će Isa,
a.s., sa svojim društvom, r.a., sići sa Tura u podnožje, ali na zemlji neće
naći ni jedan pedalj, a da neće bit napunjen leševima i smradom njihovim. Isa,
a.s., sa svojim društvom obratit će se Allahu, pa će Allah poslati ptice slične
vratovima horosanskih deva koje će odnijeti i baciti leševe njihove gdje Allah
htjedne. A onda će Allah dati kišu od koje se neće ni jedna kuća sačuvati, bila
ona od blata sazidana ili od dlake napravljena. Ta kiša će svu zemlju očistiti
tako da će ostati kao ogledalo. A zatim će se reći zemlji: ‘Pronikni plodovima
i okiti se bereketom.’
Tada će se čitava
skupina najesti od jednog šipka i moći će stati u hladovinu njegove kore. U
mlijeku će biti bereket. Jedna muža deva zadovoljit će sakupljene ljude, a
jedna krava muzara - čitavo pleme; a jedna ovca muzara zadovoljit će mlijekom
jedan ogranak plemena. Dok oni budu tako živjeli, Allah će im poslati mirisni
vjetar, pa će ih dodirnuti ispod njihovih pazuha i dušu svakog mumina i svakog
muslimana uzeti. Samo će ostati najgori ljudi, koji će otvoreno zinaluk činiti,
kako to čine magarci, i na njih će se izliti strahote Kijam-dana.”
(Muslim)
Prevodilac: Tekst
tumačenja zagonetnih riječi izostavljen je kao nepotreban jer su riječi prevedene
na naš jezik koliko je bilo moguće. Čitaoce upozoravamo da za tumačenje ovog
hadisa treba poseban tumač, jer je tekst, sigurno, pun išareta i rumuzeta
(aluzija i alegorija)
1811. Enes, r.a.,
prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Dedžal će ući u svaki grad,
izuzev Meke i Medine. Na svakom prilazu njima čuvat će ih meleki u safovima.
Kada dođe do neplodnog slanog predjela u blizini Medine, Medina će se tri puta
toliko snažno zatresti, da će Allah iz nje protjerati svakog nevjernika i
munafika.”
(Muslim)
1816. Mugire b.
Šu’be, r.a., kazuje: “Niko nije više od mene pitao Allahovog Poslanika, a.s., o
Dedžalu. Jednog dana mi reče: ‘A šta ti može naškoditi?’ ‘Govore’, rekoh mu,
‘da će imati brdo kruha i rijeku pitke vode?’ ‘On je kod Allaha prezren i pored
toga!’, odgovori on.”
(Muttefekun
alejhi)
1820. Ebu-Hurejre,
r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Neće nastupiti Kijametski
dan sve dok ne zarate muslimani sa Židovima. Židovi će se skrivati iza kamenja
i drveća, a kamenje i drveće će progovoriti: ‘Muslimanu, iza mene je Židov,
dođi i ubij ga!’ Samo drvo garkad neće govoriti, jer je židovsko drvo.”
1831. Džabir,
r.a., priča: “U početku je Allahov Poslanik, a.s., držao hutbe s jednog
palminog panja, a kada je postavljen minber, čuli smo jecanje poput glasa
steone deve. Allahov Poslanik, a.s. sišao je, stavio ruku na panj i panj se
smirio.”
(Buhari)
1834. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, a.s., rekao: “Nije dozvoljeno vjerniku da ga zmija ujede dva puta iz
iste rupa.” (tj. da dva puta pada u istu grešku)
(Muttefekun
alejhi)
1835. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, a.s, rekao: “S tri vrste ljudi Allah neće razgovarati na Sudnjem
danu; niti će ih pogledati niti očistiti od grijeha, nego će ih žestoko
kazniti: onoga ko u pustinji ima dovoljno vode pa je uskrati putniku; onoga ko
proda neku robu poslije ikindije, obmanjujući kupca zakletvom u Allaha da je
kupljena po to i to, pa kupac povjeruje; i čovjeka koji da prisegu na vjernost
vladaru (imamu) radi ovosvjetske koristi, pa ako mu da čemu se nadao - bude
vjeran, a ako mu ne da - iznevjeri ga.”
(Muttefekun
alejhi)
1851. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, a.s., rekao: “Ljudi, Allah je dobar i prima samo dobro. Allah je
vjernicima naredio ono što je naredio i poslanicima kada je rekao:
'O poslanici,
jedite dozvoljena i lijepa jela, i dobra djela činite.' (El- Mu'minum, 51)
'O vjernici,
jedite dozvoljena i lijepa jela koja smo vam podarili.' (El-Bekara, 172)
Zatim je govorio o
čovjeku raščupane kose i prašnjavom od dugoga putovanja, koji diže ruke nebu
moleći: ‘Gospodaru moj, Gospodaru moj!’ A hrana mu je haram, piće mu je haram,
odjeća mu je haram i hranjen je haramom! Kako mu dova onda može biti
primljena?”
(Muslim)
1852. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov
Poslanik, a.s., rekao: “S tri vrste ljudi Allah neće razgovarati na Sudnjem
danu; niti će ih pogledati niti očistiti od grijeha, nego će ih žestoko
kazniti: starca bludnika, vladara lašca i oholog siromaha.”
(Muslim)
1856. ‘Amr b. ‘As,
r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, a.s., kada kaže: “Kada sudija
uloži trud u presudi i pravedno presudi, ima dvostruku nagradu, a kada uloži
trud u presudi i pogrešno presudi, ima jednu nagradu.”
1866. Ebu-Hurejre,
r.a., kazuje: “Jedne prilike bili smo na gozbi sa Allahovim Poslanikom, a.s.
Volio je plećku, i kada mu je dadoše, on zagrize i reče: ‘Ja sam prvak ljudi na
Sudnjem danu. A znate li zbog čega? Allah će sakupiti prijašnje i potonje
narode na jednom mjestu, tako da će ih jedan čovjek moći pregledati i jedan
čovjek dozvati. Sunce će se nisko spustiti, pa će zapasti u nesnošljivu muku i
brigu. Ljudi će povikati: ‘Zar ne vidite u šta ste zapali i šta vas je
zadesilo? Zar nećete potražiti nekoga da se za nas zauzme kod Gospodara?’ Tada
će reći jedni drugima: ‘Potražite oca našeg, Adema!’ Doći će Ademu i reći: ‘Ti
si otac čovječanstva, Allah te je svojom rukom stvorio, u tebe je život
udahnuo, naredio je melekima da ti učine sedždu i nastanio te u Džennetu, pa se
zauzmi za nas kod svoga Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali i šta nas je
snašlo?’ On će reći: ‘Allah se danas rasrdio kao nikada prije ni poslije.
Zabranio mi je da se približim drvetu, a ja sam prekršio zabranu. Ah, moje
brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Nuhu!’
Kada dođu Nuhu,
reći će mu: ‘O Nuh! Ti si prvi Poslanik na Zemlji. Allah te je nazvao zahvalnim
robom, pa se zauzmi za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali i
šta nas je zadesilo?’ Ali on će reći: ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije
nikada prije ni poslije. Dovu sam učio, pa sam prokleo svoj narod. Ah, moje
brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Ibrahimu!’
Kada dođu
Ibrahimu, reći će mu: ‘Ti si Allahov Poslanik i prijatelj na Zemlji. Zauzmi se
za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali i šta nas je
zadesilo?’ ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije.
Ja sam za života tri puta slagao! Ah, moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite
nekome drugom, idite Musau!’, reći će on.
Kada dođu Musau,
reći će mu: ‘Ti si Allahov Poslanik, odlikovao te je nad ostalim ljudima Svojim
poslanstvom i govorom. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta
smo zapali?’ ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni
poslije. Ubio sam čovjeka, a to mi nije bilo naređeno! Ah, moje brige! Moje
brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Isau!’, reći će on.
Kada dođu Isau,
reći će mu: ‘Isa, ti si Allahov Poslanik i Allahova riječ, kojom je On život
udahnuo u Merjemu. Iz bešike si razgovarao s ljudima. Zauzmi se za nas kod
svoga Gospodara! Zar ne vidiš u što smo zapali?’ ‘Moj Gospodar se danas rasrdio
kao što nije nikad prije ni poslije. (Isa nije spomenuo nijedan svoj grijeh.)
Ah, moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Muhammedu,
a.s.!’, reći će on.”
U drugom predanju
dodaje se: “Kada mi dođu, reći će mi: ‘Muhammede, ti si Allahov Poslanik i
pečat vjerovjesnicima! Allah ti je oprostio sve ranije i kasnije grijehe.
Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali?’
Tada ću doći ispod
‘ Arša i pasti ničice na sedždu pred Gospodarom. Zatim će me nadahnuti zahvalom
i pohvalom kojom nikada nikoga prije nije nadahnuo, i reći mi: ‘Muhammede,
podigni glavu. Zamoli, dat će ti se! Zauzimaj se (traži šefa’at), zauzimanje će
ti se primiti!’ Podignut ću glavu i reći: ‘Moj ummet, Gospodaru! Moj ummet,
Gospodaru!’ ‘Muhammede’, reći će mi, ‘uvedi iz svog ummeta u Džennet, na desna
dženetska vrata, one koji neće polagati račun, a na druga dženetska vrata
preostali će ulaziti, zajedno sa drugim ummetima.’ ‘Tako mi Allaha, u čijoj
moći je moja duša! Dženetska vrata su široka koliko od Meke do Hedžera (u
Bahrejnu), ili koliko od Meke do Busre (u Siriji).’”
(Muttefekun
alejhi)
1867. Ibn-’Abbas,
r.a., pripovijeda: “Ibrahim, a.s., doveo je Ismaila i Ismailovu majku
(Hadžeru), koja ga je dojila, i ostavio ih pored Kabe, u hladu jednog drveta,
nedaleko od Zemzema, u gornjem dijelu Harema. Tada u Meki nije bilo ni
stanovnika ni vode. Ostavio im je vreću hurmi i mješinu vode i krenuo nazad.
Ismailova majka krenu za njim, vičući nekoliko puta: ‘Ibrahime, kuda ideš? Zar
nas ostavljaš u ovoj dolini, bez ikoga živog i bez ičega?’ Ibrahim se nije
obazirao na nju. Ona zatim viknu: ‘Je li ti Allah to naredio?’ ‘Jeste!’,
odgovori. ‘Allah nas neće napustiti!’, reče mu i vrati se nazad.
Ibrahim, a.s.,
krenu dalje i kada je zamakao za brežuljak odakle ga ne vide, okrenu se Kabi,
podiže ruke i prouči ove dove: “Gospodaru moj, ja sam potomstvo svoje nastanio
u dolini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoje Svete kuće, da bi, Gospodaru naš,
namaz obavljali; zato nadahni srca njihova da čeznu za njim i opskrbi ih raznim
plodovima, da bi Ti bili zahvalni.’ (Ibrahim, 37)
Majka je dojila
Ismaila i pila vodu, a kada je nestalo vode i nakon što su ona i sin ožednjeli,
Ismail se počeo previjati po zemlji, dok ga je ona nemoćno gledala. Ona ustade,
ne mogavši ga više tako gledati, i pošto joj je brežuljak Safa bio najbliži,
pope se na njega i poče razgledati niz dolinu, ne bi li koga ugledala. Nikoga
nije ugledala.
Zatim je sišla niz
brežuljak i kada je stigla usred doline, zadiže odjeću i potrča kao što trči
izmoren čovjek, dok ne stiže na drugi kraj doline. Zatim se pope na brežuljak
Mervu i poče razgledati ne bi li koga ugledala! Nikoga nije ugledala!
Tako je trčala
sedam puta.
(Ibn-’Abbas
kazuje: ‘Allahov Poslanik, a.s., tada je rekao: ‘Takav je sa’j koji ljudi
obavljaju između Safe i Merve.’)
Kada se zadnji put
popela na Mervu, čula je glas. Ona ponovo osluhnu, začu isti glas i povika:
‘Čula sam! Ako u Tebe ima pomoći, pomozi!’, i tada ugleda meleka kod Zemzema!
Melek je kopao krilima, dok voda nije počela izvirati. Ona napravi korito da se
voda ne
razlijeva i rukama
napuni mješinu. Kada god je zahvatila rukom, voda je još više ključala.” (U
drugom predanju navodi se: “Voda je izvirala onoliko koliko bi zahvatila.”)
Ibn-’Abbas dalje kazuje: “Tada je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ‘Allah se
smilovao Ismailovoj majci! Da nije dirala Zemzem ili da nije rukama zahvaćala,
Zemzem bi tekao kao rijeka!’ Ibn-’Abbas nastavlja: “Kada se napila i zadojila
dijete, melek joj reče: ‘Ne bojte se stradanja! Ovdje je Allahova kuća, koju će
podići ovaj dječak i njegov otac. Allah neće napustiti Svoje štićenike!’
Temelji Kabe bili
su malo uzdignuti i kada bi nadošla bujica, voda bi se razlijevala lijevo i
desno.
Tako potraja dok
jednog dana nije naišla grupa ljudi iz plemena Džurhum iz pravca Kedaa, i
ulogorila se niže Meke. Kada ugledaše pticu kako kruži, rekoše: ‘Ova ptica
kruži iznad vode, ali mi znamo da u ovoj dolini vode nema?’ I poslaše dvojicu
momaka. Momci se vratiše i rekoše im da su našli vodu. Kada su stigli do vode,
upitaše Ismailovu majku: ‘Dozvoljavaš li nam da ovdje odsjednemo?’ ‘Da, ali
nemate pravo piti vodu!’, reče im, i oni prihvatiše.”
Ibn-’Abbas dodaje:
“Allahov Poslanik, a.s., reče: ‘Ismailova majka voljela je društvo i ljudi se
nastaniše u njenoj blizini. Potom su poslali po njihove obitelji i svi se tu
zajedno naseliše.
Kada su podigli
nekoliko kuća i kada je Ismail odrastao, od ljudi iz plemena naučio je arapski
jezik. Ljudi zavolješe Ismaila i oženiše ga njihovom djevojkom.
Ubrzo je Ismailova
majka umrla. Ibrahim, a.s., došao je da obiđe obitelj, nakon što se Ismail
oženio i pošto ne nađe Ismaila u kući, upita ženu gdje je otišao. ‘Otišao je u
lov!’, reče mu. Dalje je upita kako žive, i ona mu odgovori: ‘Teško, živimo,
mučno i bijedno!’ požali se. ‘Kada se vrati tvoj muž, prenesi mu selam i reci
mu da promijeni kućni prag.’
Po povratku,
Ismail kao da je nešto osjetio, pa upita: ‘Je li neko dolazio?’ ‘Jeste, dolazio
je jedan, starac takav i takav! Pitao me je za tebe i ja mu rekoh gdje si, pa
me je pitao kako živimo; ja mu rekoh teško i bijedno!’
‘Je li ti šta
rekao?’, zapita je. ‘Jeste, rekao mi je da ti prenesem selam i da promijeniš
kućni prag.’ ‘To je moj otac, naredio mi je da te pustim. Idi svojima!’
Ismail se ponovo
oženi iz istog plemena. Nakon izvjesnog vremena, Ibrahim, a.s., ponovo dođe.
Uđe u kuću i upita ženu o Ismailu. ‘Otišao je u lov!’, reče mu. ‘A kako
živite?’ ‘Živimo u dobru i izobilju!’, i ona zahvali Allahu. ‘Šta jedete?’
‘Meso!’ ‘A šta pijete?’ ‘Vodu.’ Ibrahim, a.s., tada prouči: ‘Gospodaru moj, daj
im berićet u mesu i vodi!’
Allahov Poslanik,
a.s., ovdje reče: ‘Oni tada nisu imali usjeva, a da su ih imali, blagoslovio bi
im. Zato ko nije Mekelija, neće mu prijati samo meso i voda.’”
U drugom predanju
kaže se da je upitao: “Gdje je Ismail?” “Otišao je u lov!” Zar se nećeš
odmoriti, jesti i piti?” “A šta jedete i pijete?” “Jedemo meso i pijemo vodu”,
odgovori ona.
Ibrahim, a.s.,
tada prouči: “Gospodaru, blagoslovi im hranu i piće!”
(Allahov Poslanik,
a.s., reče: “To je bereket dove Ibrahima, a.s.”)
“Kada ti muž dođe,
prenesi mu selam i reci mu da učvrsti kućni prag!”
Po povratku,
Ismail upita: “Je li iko dolazio?” “Jeste, dolazio je starac lijepog izgleda”,
i ona ga pohvali, “pitao je za tebe i kako živimo. Rekla sam mu da živimo
lijepo!” “Je li što oporučio?” “Poselamio te je, i rekao ti da učvrstiš kućni
prag!” “To je moj otac, a prag si ti, naredio mi je da te zadržim kod sebe!”
Kada je Ibrahim,
a.s., došao treći put, zatekao je Ismaila kako pravi strijele u hladu drveta
nedaleko od Zemzema. Kada ga ugleda, Ismail ustade i dočeka ga kao što sin
dočekuje oca. “Ismaile!”, reče mu, “Allah mi nešto naređuje!” “Učini ono što ti
naređuje tvoj Gospodar!” “Hoćeš li mi pomoći?” “Hoću!”, odgovori Ismail. “Allah
mi naređuje da ovdje gradim Hram!”, i on pokaza na izraženu humku.
Kada su podizali
temelje Hramu, Ismail je donosio kamen, a Ibrahim zidao. Pošto su ozidali
temelje, Ismail mu je donio crni kamen, Ibrahim ga uzida i stade na njega.
Ibrahim, zidajući, a Ismail donoseći kamen, učili su:
"Gospodaru
naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i znaš!" (El-Bekara, 127)
(Buhari)
