368. Opomena onima koji krše zabrane Uzvišenog Allaha i Njegovog Poslanika, a.s.!

Uzvišeni Allah kaže:

"Neka se pripaze oni koji postupaju suprotno naređenju Poslanikovu, da ih iskušenje kakvo ne stigne, ili da ih kazna bolna ne zadesi!" (En-Nur, 63)

"A Allah vas na Sebe podsjeća!" (Ali - 'Imran, 30)

"Odmazda Gospodara tvoga će, zaista, užasna biti!" (El-Burudž, 12)

"Eto, tako Gospodar tvoj kažnjava, kada kažnjava sela i gradove koji su nasilje činili. Kazna Njegova je, uistinu, bolna i strašna." (Hud, 102)

1806. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvišeni je Allah ljubomoran, a Njegova ljubomora iskazuje se onda kada čovjek čini ono što mu je Allah zabranio.”

(Muttfekun alejhi)

370. O raznovrsnim predanjima i događajima

1808. Nevva ibn Seman, r.a., veli: “Jedno jutro Allahov Poslanik, s.a.v.s., govorio je o Dedžalu. Spuštao je i dizao svoj glas o njemu, (pridajući tome važnost) tako da smo zamišljali da je Dedžal u palmoviku nedaleko od Medine. Pošto smo otišli kod njega, on primijeti na nama to, pa reče: ‘Šta je vama?’

Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, ti si govorio o Dedžalu jutros, pa si dizao i spuštao glas, tako da smo mi mislili da je on negdje nedaleko od Medine.’

Poslanik reče: ‘Od drugog se ja bojim za vas. Ako on izađe, a ja budem među vama, ja ću vas od njega zaštititi, a ako mene ne bude među vama, onda je svaki čovjek sam sebi branitelj, a Allah je zastupnik moj i svakog muslimana. Dedžal je mladić kudrave kose, 

njegovo oko je prazno i mrtvo (slijep je u jedno oko). Kao da ga ja upoređujem s Abdul- - Uzzom, sinom Katanovim (Uzza je bio kurejški idol, ženski idol). Ko ga od vas dočeka, neka prouči početne ajete sure “Kehfa”. On će izaći na put između Šama i Iraka, pa će odvraćati desno i lijevo (od Pravog puta). O Allahovi robovi, budite čvrsti!’

Mi tada rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, a koliko će on boraviti na Zemlji?’

Poslanik reče: ‘Četrdeset dana! Jedan dan će biti kao godina, jedan kao mjesec, jedan kao sedmica, a ostali dani će biti dani obični, vaši.’

Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, taj dan koji će biti kao godina, hoće li nam biti dovoljan u njemu namaz jednog običnog dana?’

Poslanik reče: ‘Ne, nego mu odredite vrijeme.’

Mi rekosmo: ‘Allahov Poslaniče, a kako će se brzo kretati po zemlji?’

Poslanik reče: ‘Kao kiša koju vjetar tjera. On će doći jednoj grupi ljudi, pa će ih pozvati, pa će mu oni vjerovati i odazvati mu se. On će narediti zemlji pa će kišu liti, a zemlja će plodove davati. Stada će se više napasati i ugojiti i davat će više mlijeka. A zatim će doći narodu, pa će ih zvati, a oni će ga odbiti. Neće prihvatiti njegove riječi, pa će se on vratiti od njih. Oni će osvanuti ogoljeni, a u njihovim rukama neće bit ništa od njihove imovine. Onda će naići period ruševina, pa će im reći: ‘Izbacujte svoja blaga.’ Pa će za njima ići i pratiti ga blago razvalina (starih gradova), kao što pčele prate maticu. A zatim će pozvati jednog čovjeka, mladića, pa će ga udariti svojom sabljom i rastavit će ga na dva dijela, kao što čine strijelci (dok udaraju svezanog), a onda će ga pozvati, pa će se odazvati, a njegovo lice će sjati od smijeha. Dok on bude tako radio, Allah će poslati Mesiha, sina Merjemina, a.s., pa će sići na bijelu Munaru, u istočnoj strani Damaska, između dvije žuto-bijele munare, a ruke će držati na krilima dva meleka. Kada pogne svoju glavu, kapi vode će mu kapati, a kad digne, onda će mu teći kao zrna bisera. Koji god kafir osjeti njegov dah, neće ostati živ. Njegov će dah dosezati dokle doseže njegov pogled. Pa će tražiti Dedžala dok ga ne nađe na vratima Ludda, gdje će ga ubiti. Poslije toga doći će Isa, a.s., ljudima koje je Allah sačuvao od Dedžala, pa će im potrti njihova lica i saopćit će im njihove deredže u Džennetu. Dok bude tako činio, Allah će objaviti Isau, a.s.:

‘Izveo sam Ja robove Moje, protiv kojih se niko neće moći boriti, pa skloni ti robove Moje na Tur.’

A onda će Allah izvesti Jedžudža i Medžudža, koji će navaliti sa svih strana. Iza svake humke pješčane će se spuštati do jezera Taberija. Prvi od njih će mu svu vodu popiti, a kad dođu zadnji, reći će: ‘Ovdje je nekad bila voda.’

Isa, a.s., i njegovo društvo će biti zatečeni u teškoj neprilici, da će jedna volovska glava biti vrednija od stotinu zlatnika vama danas. Allahov Poslanik, Isa, a.s., i njegovo društvo težit će da idu Allahu. Allah će poslati na Jedžudža i Medžudža i njihove vratove crve, pa će osvanuti svi, kao jedan, usmrćeni. Zatim će Isa, a.s., sa svojim društvom, r.a., sići sa Tura u podnožje, ali na zemlji neće naći ni jedan pedalj, a da neće bit napunjen leševima i smradom njihovim. Isa, a.s., sa svojim društvom obratit će se Allahu, pa će Allah poslati ptice slične vratovima horosanskih deva koje će odnijeti i baciti leševe njihove gdje Allah htjedne. A onda će Allah dati kišu od koje se neće ni jedna kuća sačuvati, bila ona od blata sazidana ili od dlake napravljena. Ta kiša će svu zemlju očistiti tako da će ostati kao ogledalo. A zatim će se reći zemlji: ‘Pronikni plodovima i okiti se bereketom.’

Tada će se čitava skupina najesti od jednog šipka i moći će stati u hladovinu njegove kore. U mlijeku će biti bereket. Jedna muža deva zadovoljit će sakupljene ljude, a jedna krava muzara - čitavo pleme; a jedna ovca muzara zadovoljit će mlijekom jedan ogranak plemena. Dok oni budu tako živjeli, Allah će im poslati mirisni vjetar, pa će ih dodirnuti ispod njihovih pazuha i dušu svakog mumina i svakog muslimana uzeti. Samo će ostati najgori ljudi, koji će otvoreno zinaluk činiti, kako to čine magarci, i na njih će se izliti strahote Kijam-dana.”

(Muslim)

Prevodilac: Tekst tumačenja zagonetnih riječi izostavljen je kao nepotreban jer su riječi prevedene na naš jezik koliko je bilo moguće. Čitaoce upozoravamo da za tumačenje ovog hadisa treba poseban tumač, jer je tekst, sigurno, pun išareta i rumuzeta (aluzija i alegorija)

1811. Enes, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Dedžal će ući u svaki grad, izuzev Meke i Medine. Na svakom prilazu njima čuvat će ih meleki u safovima. Kada dođe do neplodnog slanog predjela u blizini Medine, Medina će se tri puta toliko snažno zatresti, da će Allah iz nje protjerati svakog nevjernika i munafika.”

(Muslim)

1816. Mugire b. Šu’be, r.a., kazuje: “Niko nije više od mene pitao Allahovog Poslanika, a.s., o Dedžalu. Jednog dana mi reče: ‘A šta ti može naškoditi?’ ‘Govore’, rekoh mu, ‘da će imati brdo kruha i rijeku pitke vode?’ ‘On je kod Allaha prezren i pored toga!’, odgovori on.”

(Muttefekun alejhi)

1820. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Neće nastupiti Kijametski dan sve dok ne zarate muslimani sa Židovima. Židovi će se skrivati iza kamenja i drveća, a kamenje i drveće će progovoriti: ‘Muslimanu, iza mene je Židov, dođi i ubij ga!’ Samo drvo garkad neće govoriti, jer je židovsko drvo.” 

1831. Džabir, r.a., priča: “U početku je Allahov Poslanik, a.s., držao hutbe s jednog palminog panja, a kada je postavljen minber, čuli smo jecanje poput glasa steone deve. Allahov Poslanik, a.s. sišao je, stavio ruku na panj i panj se smirio.”

(Buhari)

1834.  Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Nije dozvoljeno vjerniku da ga zmija ujede dva puta iz iste rupa.” (tj. da dva puta pada u istu grešku)

(Muttefekun alejhi)

1835.  Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: “S tri vrste ljudi Allah neće razgovarati na Sudnjem danu; niti će ih pogledati niti očistiti od grijeha, nego će ih žestoko kazniti: onoga ko u pustinji ima dovoljno vode pa je uskrati putniku; onoga ko proda neku robu poslije ikindije, obmanjujući kupca zakletvom u Allaha da je kupljena po to i to, pa kupac povjeruje; i čovjeka koji da prisegu na vjernost vladaru (imamu) radi ovosvjetske koristi, pa ako mu da čemu se nadao - bude vjeran, a ako mu ne da - iznevjeri ga.”

(Muttefekun alejhi)

1851.   Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ljudi, Allah je dobar i prima samo dobro. Allah je vjernicima naredio ono što je naredio i poslanicima kada je rekao:

'O poslanici, jedite dozvoljena i lijepa jela, i dobra djela činite.' (El- Mu'minum, 51)

'O vjernici, jedite dozvoljena i lijepa jela koja smo vam podarili.' (El-Bekara, 172)

Zatim je govorio o čovjeku raščupane kose i prašnjavom od dugoga putovanja, koji diže ruke nebu moleći: ‘Gospodaru moj, Gospodaru moj!’ A hrana mu je haram, piće mu je haram, odjeća mu je haram i hranjen je haramom! Kako mu dova onda može biti primljena?”

(Muslim)

1852.  Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “S tri vrste ljudi Allah neće razgovarati na Sudnjem danu; niti će ih pogledati niti očistiti od grijeha, nego će ih žestoko kazniti: starca bludnika, vladara lašca i oholog siromaha.”

(Muslim)

1856. ‘Amr b. ‘As, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, a.s., kada kaže: “Kada sudija uloži trud u presudi i pravedno presudi, ima dvostruku nagradu, a kada uloži trud u presudi i pogrešno presudi, ima jednu nagradu.” 

1866. Ebu-Hurejre, r.a., kazuje: “Jedne prilike bili smo na gozbi sa Allahovim Poslanikom, a.s. Volio je plećku, i kada mu je dadoše, on zagrize i reče: ‘Ja sam prvak ljudi na Sudnjem danu. A znate li zbog čega? Allah će sakupiti prijašnje i potonje narode na jednom mjestu, tako da će ih jedan čovjek moći pregledati i jedan čovjek dozvati. Sunce će se nisko spustiti, pa će zapasti u nesnošljivu muku i brigu. Ljudi će povikati: ‘Zar ne vidite u šta ste zapali i šta vas je zadesilo? Zar nećete potražiti nekoga da se za nas zauzme kod Gospodara?’ Tada će reći jedni drugima: ‘Potražite oca našeg, Adema!’ Doći će Ademu i reći: ‘Ti si otac čovječanstva, Allah te je svojom rukom stvorio, u tebe je život udahnuo, naredio je melekima da ti učine sedždu i nastanio te u Džennetu, pa se zauzmi za nas kod svoga Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali i šta nas je snašlo?’ On će reći: ‘Allah se danas rasrdio kao nikada prije ni poslije. Zabranio mi je da se približim drvetu, a ja sam prekršio zabranu. Ah, moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Nuhu!’

Kada dođu Nuhu, reći će mu: ‘O Nuh! Ti si prvi Poslanik na Zemlji. Allah te je nazvao zahvalnim robom, pa se zauzmi za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali i šta nas je zadesilo?’ Ali on će reći: ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije. Dovu sam učio, pa sam prokleo svoj narod. Ah, moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Ibrahimu!’

Kada dođu Ibrahimu, reći će mu: ‘Ti si Allahov Poslanik i prijatelj na Zemlji. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali i šta nas je zadesilo?’ ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije. Ja sam za života tri puta slagao! Ah, moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Musau!’, reći će on.

Kada dođu Musau, reći će mu: ‘Ti si Allahov Poslanik, odlikovao te je nad ostalim ljudima Svojim poslanstvom i govorom. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali?’ ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikada prije ni poslije. Ubio sam čovjeka, a to mi nije bilo naređeno! Ah, moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Isau!’, reći će on.

Kada dođu Isau, reći će mu: ‘Isa, ti si Allahov Poslanik i Allahova riječ, kojom je On život udahnuo u Merjemu. Iz bešike si razgovarao s ljudima. Zauzmi se za nas kod svoga Gospodara! Zar ne vidiš u što smo zapali?’ ‘Moj Gospodar se danas rasrdio kao što nije nikad prije ni poslije. (Isa nije spomenuo nijedan svoj grijeh.) Ah, moje brige! Moje brige! Moje brige! Idite nekome drugom, idite Muhammedu, a.s.!’, reći će on.”

U drugom predanju dodaje se: “Kada mi dođu, reći će mi: ‘Muhammede, ti si Allahov Poslanik i pečat vjerovjesnicima! Allah ti je oprostio sve ranije i kasnije grijehe. Zauzmi se za nas kod svog Gospodara! Zar ne vidiš u šta smo zapali?’ 

Tada ću doći ispod ‘ Arša i pasti ničice na sedždu pred Gospodarom. Zatim će me nadahnuti zahvalom i pohvalom kojom nikada nikoga prije nije nadahnuo, i reći mi: ‘Muhammede, podigni glavu. Zamoli, dat će ti se! Zauzimaj se (traži šefa’at), zauzimanje će ti se primiti!’ Podignut ću glavu i reći: ‘Moj ummet, Gospodaru! Moj ummet, Gospodaru!’ ‘Muhammede’, reći će mi, ‘uvedi iz svog ummeta u Džennet, na desna dženetska vrata, one koji neće polagati račun, a na druga dženetska vrata preostali će ulaziti, zajedno sa drugim ummetima.’ ‘Tako mi Allaha, u čijoj moći je moja duša! Dženetska vrata su široka koliko od Meke do Hedžera (u Bahrejnu), ili koliko od Meke do Busre (u Siriji).’”

(Muttefekun alejhi)

1867. Ibn-’Abbas, r.a., pripovijeda: “Ibrahim, a.s., doveo je Ismaila i Ismailovu majku (Hadžeru), koja ga je dojila, i ostavio ih pored Kabe, u hladu jednog drveta, nedaleko od Zemzema, u gornjem dijelu Harema. Tada u Meki nije bilo ni stanovnika ni vode. Ostavio im je vreću hurmi i mješinu vode i krenuo nazad. Ismailova majka krenu za njim, vičući nekoliko puta: ‘Ibrahime, kuda ideš? Zar nas ostavljaš u ovoj dolini, bez ikoga živog i bez ičega?’ Ibrahim se nije obazirao na nju. Ona zatim viknu: ‘Je li ti Allah to naredio?’ ‘Jeste!’, odgovori. ‘Allah nas neće napustiti!’, reče mu i vrati se nazad.

Ibrahim, a.s., krenu dalje i kada je zamakao za brežuljak odakle ga ne vide, okrenu se Kabi, podiže ruke i prouči ove dove: “Gospodaru moj, ja sam potomstvo svoje nastanio u dolini u kojoj se ništa ne sije, kod Tvoje Svete kuće, da bi, Gospodaru naš, namaz obavljali; zato nadahni srca njihova da čeznu za njim i opskrbi ih raznim plodovima, da bi Ti bili zahvalni.’ (Ibrahim, 37)

Majka je dojila Ismaila i pila vodu, a kada je nestalo vode i nakon što su ona i sin ožednjeli, Ismail se počeo previjati po zemlji, dok ga je ona nemoćno gledala. Ona ustade, ne mogavši ga više tako gledati, i pošto joj je brežuljak Safa bio najbliži, pope se na njega i poče razgledati niz dolinu, ne bi li koga ugledala. Nikoga nije ugledala.

Zatim je sišla niz brežuljak i kada je stigla usred doline, zadiže odjeću i potrča kao što trči izmoren čovjek, dok ne stiže na drugi kraj doline. Zatim se pope na brežuljak Mervu i poče razgledati ne bi li koga ugledala! Nikoga nije ugledala!

Tako je trčala sedam puta.

(Ibn-’Abbas kazuje: ‘Allahov Poslanik, a.s., tada je rekao: ‘Takav je sa’j koji ljudi obavljaju između Safe i Merve.’)

Kada se zadnji put popela na Mervu, čula je glas. Ona ponovo osluhnu, začu isti glas i povika: ‘Čula sam! Ako u Tebe ima pomoći, pomozi!’, i tada ugleda meleka kod Zemzema! Melek je kopao krilima, dok voda nije počela izvirati. Ona napravi korito da se voda ne 

razlijeva i rukama napuni mješinu. Kada god je zahvatila rukom, voda je još više ključala.” (U drugom predanju navodi se: “Voda je izvirala onoliko koliko bi zahvatila.”) Ibn-’Abbas dalje kazuje: “Tada je Allahov Poslanik, a.s., rekao: ‘Allah se smilovao Ismailovoj majci! Da nije dirala Zemzem ili da nije rukama zahvaćala, Zemzem bi tekao kao rijeka!’ Ibn-’Abbas nastavlja: “Kada se napila i zadojila dijete, melek joj reče: ‘Ne bojte se stradanja! Ovdje je Allahova kuća, koju će podići ovaj dječak i njegov otac. Allah neće napustiti Svoje štićenike!’

Temelji Kabe bili su malo uzdignuti i kada bi nadošla bujica, voda bi se razlijevala lijevo i desno.

Tako potraja dok jednog dana nije naišla grupa ljudi iz plemena Džurhum iz pravca Kedaa, i ulogorila se niže Meke. Kada ugledaše pticu kako kruži, rekoše: ‘Ova ptica kruži iznad vode, ali mi znamo da u ovoj dolini vode nema?’ I poslaše dvojicu momaka. Momci se vratiše i rekoše im da su našli vodu. Kada su stigli do vode, upitaše Ismailovu majku: ‘Dozvoljavaš li nam da ovdje odsjednemo?’ ‘Da, ali nemate pravo piti vodu!’, reče im, i oni prihvatiše.”

Ibn-’Abbas dodaje: “Allahov Poslanik, a.s., reče: ‘Ismailova majka voljela je društvo i ljudi se nastaniše u njenoj blizini. Potom su poslali po njihove obitelji i svi se tu zajedno naseliše.

Kada su podigli nekoliko kuća i kada je Ismail odrastao, od ljudi iz plemena naučio je arapski jezik. Ljudi zavolješe Ismaila i oženiše ga njihovom djevojkom.

Ubrzo je Ismailova majka umrla. Ibrahim, a.s., došao je da obiđe obitelj, nakon što se Ismail oženio i pošto ne nađe Ismaila u kući, upita ženu gdje je otišao. ‘Otišao je u lov!’, reče mu. Dalje je upita kako žive, i ona mu odgovori: ‘Teško, živimo, mučno i bijedno!’ požali se. ‘Kada se vrati tvoj muž, prenesi mu selam i reci mu da promijeni kućni prag.’

Po povratku, Ismail kao da je nešto osjetio, pa upita: ‘Je li neko dolazio?’ ‘Jeste, dolazio je jedan, starac takav i takav! Pitao me je za tebe i ja mu rekoh gdje si, pa me je pitao kako živimo; ja mu rekoh teško i bijedno!’

‘Je li ti šta rekao?’, zapita je. ‘Jeste, rekao mi je da ti prenesem selam i da promijeniš kućni prag.’ ‘To je moj otac, naredio mi je da te pustim. Idi svojima!’

Ismail se ponovo oženi iz istog plemena. Nakon izvjesnog vremena, Ibrahim, a.s., ponovo dođe. Uđe u kuću i upita ženu o Ismailu. ‘Otišao je u lov!’, reče mu. ‘A kako živite?’ ‘Živimo u dobru i izobilju!’, i ona zahvali Allahu. ‘Šta jedete?’ ‘Meso!’ ‘A šta pijete?’ ‘Vodu.’ Ibrahim, a.s., tada prouči: ‘Gospodaru moj, daj im berićet u mesu i vodi!’

Allahov Poslanik, a.s., ovdje reče: ‘Oni tada nisu imali usjeva, a da su ih imali, blagoslovio bi im. Zato ko nije Mekelija, neće mu prijati samo meso i voda.’”

U drugom predanju kaže se da je upitao: “Gdje je Ismail?” “Otišao je u lov!” Zar se nećeš odmoriti, jesti i piti?” “A šta jedete i pijete?” “Jedemo meso i pijemo vodu”, odgovori ona. 

Ibrahim, a.s., tada prouči: “Gospodaru, blagoslovi im hranu i piće!”

(Allahov Poslanik, a.s., reče: “To je bereket dove Ibrahima, a.s.”)

“Kada ti muž dođe, prenesi mu selam i reci mu da učvrsti kućni prag!”

Po povratku, Ismail upita: “Je li iko dolazio?” “Jeste, dolazio je starac lijepog izgleda”, i ona ga pohvali, “pitao je za tebe i kako živimo. Rekla sam mu da živimo lijepo!” “Je li što oporučio?” “Poselamio te je, i rekao ti da učvrstiš kućni prag!” “To je moj otac, a prag si ti, naredio mi je da te zadržim kod sebe!”

Kada je Ibrahim, a.s., došao treći put, zatekao je Ismaila kako pravi strijele u hladu drveta nedaleko od Zemzema. Kada ga ugleda, Ismail ustade i dočeka ga kao što sin dočekuje oca. “Ismaile!”, reče mu, “Allah mi nešto naređuje!” “Učini ono što ti naređuje tvoj Gospodar!” “Hoćeš li mi pomoći?” “Hoću!”, odgovori Ismail. “Allah mi naređuje da ovdje gradim Hram!”, i on pokaza na izraženu humku.

Kada su podizali temelje Hramu, Ismail je donosio kamen, a Ibrahim zidao. Pošto su ozidali temelje, Ismail mu je donio crni kamen, Ibrahim ga uzida i stade na njega. Ibrahim, zidajući, a Ismail donoseći kamen, učili su:

"Gospodaru naš, primi od nas, jer Ti, uistinu, sve čuješ i znaš!" (El-Bekara, 127)

(Buhari)

371. O istigfaru (traženju oprosta od Allaha)

Uzvišeni Allah kaže:

"Traži oprosta za svoje grijehe i za vjernike i vjernice." (Muhammed, 19) 

"I moli Allaha za oprost, jer Allah, uistinu, prašta!" (En-Nisa', 106)

"Ti veličaj Gospodara svoga hvaleći ga i moli Ga za oprost, On uvijek pokajanje prima." (En-Nasr, 3)

"Oni koji se budu Allaha bojali i grijeha klonili, imat će u Gospodara svoga dženetske bašče, kroz koje će rijeke teći; u njima će vječno boraviti, i čiste žene, i Allahovu naklonost, a Allah dobro zna Svoje robove. Oni koji budu govorili: 'Gospodaru naš, mi zaista vjerujemo, zato nam oprosti grijehe naše i sačuvaj nas patnje u vatri!' Oni koji budu strpljivi, i istinoljubivi, i Allahu poslušni, i oni koji budu milostinju udjeljivali, i koji u posljednjim časovima noći budu za oprost molili!" (Ali-'lmran, 15-17)

"A onaj ko zlo učini, ili se prema sebi ogriješi, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti vidjet će da Allah prašta i da je milostiv." (En-Nisa', 110)
 

"A Allah ih nije kaznio, jer si ti bio među njima, i Allah ih neće kazniti sve dok Ga budu molili za oprost." (El-Enfal, 33)

"I za one koji se, kada grijeh počine, ili kada se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole - a ko može oprostiti grijehe ako ne Allah? - i koji svjesno ne ustraju u griješenju." (Ali- 'Imran, 135)

1870.  Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Tako mi Allaha, svakog dana molim Allaha za oprost i pokajem mu se više od sedamdeset puta!”

(Buhari)

1871.   Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Tako mi Allaha, u čijoj ruci je moja duša, kada vi ne biste griješili, Allah bi vas zamijenio drugim narodom koji griješi, da Ga mole za oprost, pa da im oprosti.”

(Muslim)

1875.  Šeddad b. Evs, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Najbolji istigfar je da čovjek prouči: ‘Allahu, Ti si moj Gospodar, i samo si Ti Bog, stvorio si me i ja sam Ti rob. Ugovor ispunjavam i održavam obećanje koliko mogu. Zaštiti me od zla mojih djela. Priznajem Tvoje blagodati prema meni i priznajem svoje grijehe, pa mi ih oprosti, jer samo Ti opraštaš grijehe!’

Ko prouči ovaj istigfar danju, čvrsto u nj vjerujući, i toga dana umre prije nego omrkne, ući će u Džennet; a ko ga prouči noću, u nj čvrsto vjerujući, i umre prije zore, ući će u Džennet.”

(Buhari)

1876.  Sevban, r.a., kazuje: “Kada bi završio namaz, Allahov Poslanik, a.s., bi tri puta proučio: ‘Estagfirullah’; i onda bi dodao: ‘Gospodaru moj, Ti si spas i od Tebe je spas, i neka si slavljen, o Ti Uzvišeni i Plemeniti!’”

(Muslim)

1878. Enes, r.a., prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, a.s., kada je rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Čovječe, opraštat ću ti grijehe, ne obazirući se na njih, sve dok Me budeš zvao i molio. Čovječe, kada bi imao grijeha koliko do neba, pa Me zamolio za oprost, oprostio bih ti! Čovječe, kada bi Mi došao sa grijesima velikim kao Zemlja i susreo Me bez imalo širka, obasuo bih te sa isto toliko oprosta.’”

(Tirmizi, hasen) 

1879. Ibn-Omer, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Žene, udjeljujte sadaku i učite što više istigfar, jer sam vidio da je vas najviše u vatri!”

‘A zašto je nas najviše u vatri?’, zapita jedna žena. ‘Zato što mnogo proklinjete i što ste nezahvalne muževima. Ne znam da iko, kao vi, nepotpunije pameti i vjere, može nadvladati razumnog čovjeka!’

‘A šta je manjkavost uma i vjere?’, ponovo zapita žena. ‘To što je svjedočenje dviju žena ravno svjedočenju jednog muškarca, i što nekoliko dana ne možete klanjati.’”

(Muslim)

372. O nagradi koju je Allah pripremio vjernicima u Džennetu

Uzvišeni Allah kaže:

"Robovi moji, za vas danas straha neće bit niti ćete iza čim tugovati. Oni koji su u ajete Naše vjerovali i poslušni bili, uđite u Džennet, vi i žene vaše, radosni! Oni će biti služeni iz posuda i čaša od zlata, u njemu će biti sve što duše zažele i čime se oči naslađuju, i u njemu ćete vječno boraviti. Eto, to je Džennet koji vam je darovan kao nagrada za ono što ste radili, u njemu će svakovrsnog voća imati od kojeg će neko jesti." (Ez-Zuhruf, 68- 73)

"Oni koji su se Allaha bojali će biti na sigurnom mjestu, usred bašča i izvora, u brokat i svilu obučeni i jedni prema drugima. Eto tako će biti i Mi ćemo ih hurijama, krupnih očiju, oženiti. U njima će moći, sigurno, koju hoće vrstu voća tražiti; u njima, poslije prve smrti, smrt više neće okusiti i On će ih patnje u vatri sačuvati, blagodat će to od Gospodara tvoga biti; to će, zaista, biti uspjeh veliki!" (Ed-Duhan, 51 - 57)

"Čestiti će, zaista, u nasladama boraviti, sa divana gledati, na licima njihovim prepoznat ćeš radost sretna života, dat će im se pa će piće zapečaćeno piti, čiji će pečat mošus biti i neka se za to natječu oni koji hoće da se natječu! pomiješano s vodom iz Tesnima će biti, sa izvora iz kojeg će Allahu bliski piti." (El-Mutaffifun, 22-28)

1881. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvišeni Allah kaže: ‘Pripremio sam Mojim dobrim robovima ono što oči nisu vidjele, za što uši nisu čule, i što nikad nikome nije na um palo!”

Proučite, ako hoćete, ajet: 'I niko ne zna kakve ih skrivene radosti čekaju kao nagrada za njihova djela.'" (Es-Sedžda, 17)

(Muttefekun alejhi)

1882. Ebu-Hurejre, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Lica prve skupine, koja će ući u Džennet, će biti svijetla poput punog mjeseca, a onih koji će ulaziti poslije njih, poput najsvjetlije zvijezde na nebu. Neće obavljati ni malu ni veliku nuždu, neće zaudarati i pljuvati. Imat će češljeve od zlata, znoj će im biti mirisa mošusa, mangale od alojevog drveta i žene crnooke hurije, a svi će biti istog rasta, kao njihov otac Adem, šezdeset lakata u visinu.”

(Muttefekun alejhi)

U drugom predanju se kaže: “Imat će posude od zlata, znoj će im biti mirisa miska, svaki muškarac će imati dvije žene u kojih će se vidjeti moždina potkoljenica od njihove ljepote, neće se gložiti ni mrziti, će biti složni kao jedan i slavit će Allaha jutrom i večerom.”

1884. Ibn-Mes’ud, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Ja znam čovjeka koji će zadnji izaći iz Džehennema i zadnji ući u Džennet. Iz vatre će izaći pužući i Allah će mu reći: ‘Idi, i uđi u Džennet!’

Kada ode, pričinit će mu se da je pun, vratit će se i reći: ‘Gospodaru, Džennet se ispunio!’

Allah će mu opet reći: ‘Idi, i uđi u Džennet!’ Kada ode pričinit će mu se da je pun, vratit će se i reći: ‘Gospodaru, Džennet se ispunio!’ ‘Idi, i uđi u Džennet!’, Allah će mu ponovo reći. ‘U njemu ćeš imati deset puta koliko ovaj svijet.’ ‘Zar mi se rugaš i ismijavaš me, a Ti si Vladar?’”

Prenosilac hadisa dalje kazuje: “Allahov Poslanik, a.s., nasmija se i ukazaše mu se bijeli zubi, pa reče: ‘To je čovjek najnižeg stupnja u Džennetu!”'

(Muttefekun alejhi)

1889. Enes, b. Malik, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Stanovnici Dženneta imaju trg, na kojem se sastaju svakog petka. Sjeverni vjetar će im puhnuti u lica i odjeću, pa će postati još ljepši i otmjeniji. Kada se vrate obiteljima, reći će im: ‘Tako nam Allaha, još ste ljepši i otmjeniji!’ ‘I vi ste, Allaha nam, još ljepši i otmjeniji!’, odgovorit će im oni.”

(Muslim)

1892. Ebu-Se’id i Ebu-Hurejre, r.a., prenose da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kada stanovnici Dženneta uđu u Džennet, povikat će melek: ‘Vječno živite, nikada nećete umrijeti; vječno budite zdravi, nikada se nećete razboljeti; vječno budite mladi, nikada nećete ostariti; i vječno se naslađujte, nikada nećete biti nesretni!’”

(Muslim)

1894. Ebu-Se’id el-Hudri, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Uzvišeni Allah reći će džennetlijama: ‘O džennetlije!’, i oni će se odazvati: ‘Odazivamo Ti se, Gospodaru, u Tebe je svako dobro!’ Allah će ih upitati: ‘Jeste li zadovoljni!’ ‘A kako da ne budemo zadovoljni, Gospodaru, kada si nam dao ono što nisi dao nikome od Tvojih stvorenja!’, odgovorit će. Onda će im Allah reći: ‘Hoćete li da vam dam nešto još bolje od toga?’ ‘A šta može biti još bolje od toga?’, zapitat će. ‘Obasut ću vas svojim zadovoljstvom i nikada se na vas više neću rasrditi!’, reći će im Allah.”

(Muttefekun alejhi)

1895. Džerir b. Abdullah, r.a., pripovijeda: “Kada smo jedne noći sjedili sa Allahovim Poslanikom, a.s., on pogleda u puni Mjesec i reče: ‘Vi ćete vidjeti vašeg Gospodara jasno kao što vidite ovaj Mjesec, a gledajući u Njega, nećete osjetiti tegobu.’”

(Muttefekun alejhi)